Članak 17.

Nadoknađivanje troškova

(1) Davanja koja je nositelj jedne ugovorne stranke pružio na teret nadležnog nositelja druge ugovorne stranke, na osnovi odredaba ovog poglavlja, nadoknađuju se na osnovi stvarnih troškova.

(2) Tijela za vezu mogu, umjesto obračuna stvarnih troškova, ugovoriti paušalnu nadoknadu troškova za pojedine kategorije osiguranika.

Poglavlje 2.

INVALIDSKE, STAROSNE I OBITELJSKE MIROVINE

Članak 18.

Zbrajanje razdoblja osiguranja

(1) Ako nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja, predviđeni pravnim propisima jedne ugovorne stranke, isključivo na osnovi razdoblja osiguranja ostvarenih prema pravnim propisima te ugovorne stranke, nadležni će nositelj uračunati razdoblja osiguranja, ostvarena prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, kao da su ostvarena prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, pod uvjetom da se ta razdoblja ne poklapaju.

(2) Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke podređuju odobrenje pojedinih davanja uvjetu da su razdoblja osiguranja navršena u djelatnosti koja podliježe posebnom sustavu ili ako pružanje davanja ovisi o ostvarenom razdoblju osiguranja u određenom zanimanju ili djelatnosti, radi određivanja prava na davanja, zbrajaju se samo razdoblja navršena u odgovarajućem sustavu druge ugovorne stranke, odnosno, razdoblja navršena u istoj djelatnosti ili zanimanju, ako u drugoj ugovornoj stranci ne postoji poseban sustav za istu djelatnost ili zanimanje. Ako zbroj ovih razdoblja osiguranja ne omogućava stjecanje prava na davanja u posebnom sustavu, uračunata će se razdoblja uzeti u obzir za stjecanje prava na davanja u općem sustavu osiguranja.

(3) Ako, i pored primjene navedenih odredaba pod stavkom 1. i 2. ovoga članka, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblja osiguranja navršena u trećim državama koje su za obje ugovorne stranke vezane odvojenim ugovorima o socijalnom osiguranju u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja. Ako je samo jedna ugovorna stranka povezana ugovorom s trećom državom, tada ta ugovorna stranka uzima u obzir i razdoblja osiguranja koja su njezini državljani ostvarili u trećoj državi, ako ugovorom s tom trećom državom nije drukčije određeno.

(4) Razdoblja osiguranja iz ovoga članka uzimaju se u obzir u stvarnom trajanju u skladu s pravnim propisima ugovornih stranaka.

Članak 19.

Samostalna mirovina

Ako su ispunjeni uvjeti predviđeni pravnim propisima jedne ugovorne stranke za stjecanje prava na davanja bez potrebe zbrajanja razdoblja osiguranja, nadležni nositelj te ugovorne stranke utvrđuje svotu davanja obračunatu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih unutar pravnih propisa koje on primjenjuje. Ova odredba primjenjuje se i u slučaju kada osiguranik prema pravnim propisima druge ugovorne stranke ima pravo na davanja prema članku 18. ovog Ugovora, obračunata prema članku 20. ovog Ugovora.

Članak 20.

Obračun razmjernog dijela davanja

Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, pravo na davanje postoji samo uz primjenu članka 18. ovog Ugovora, nadležni nositelj te ugovorne stranke utvrđuje davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema pravnim propisima koji se primjenjuju. Ako davanje nije moguće odrediti na način iz prethodne rečenice, davanje se određuje na sljedeći način:

1. nadležni nositelj najprije utvrđuje teorijsku svotu davanja na koju bi osiguranik imao pravo kada bi sva zbrojena razdoblja osiguranja bila navršena unutar pravnih propisa koje on primjenjuje. Svota davanja koja ne zavisi od dužine mirovinskog staža, uzima se također kao teorijska svota;

2. zatim, nadležni nositelj utvrđuje stvarnu svotu davanja na koju osiguranik ima pravo, tako da teorijsku svotu iz točke 1. ovoga članka svodi na odnos između razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima koje on primjenjuje i ukupno zbrojenih razdoblja osiguranja;

3. ako je ukupno trajanje razdoblja osiguranja, zbrojenih prema članku 18., duže od najdužega trajanja razdoblja propisanog pravnim propisima jedne ugovorne stranke za izračunavanje najveće svote davanja, nadležni nositelj za izračunavanje davanja prema točkama 1. i 2. ovoga članka uzima u obzir to najduže trajanje, umjesto ukupno zbrojenih razdoblja.

Članak 21.

Osnovica za obračun davanja

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke predviđaju izračunavanje davanja prema prihodu, odnosno prema uplaćenom doprinosu, nadležni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir isključivo ostvareni prihod, odnosno uplaćene doprinose prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

Članak 22.

Razdoblje obveznog osiguranja kraće od 365 dana

Ako ukupno trajanje razdoblja obveznog osiguranja, navršeno prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, ne ispunjava bar 365 dana i ako, uzimajući u obzir samo ta razdoblja, ne proizlazi nikakvo pravo na davanja, nositelj te ugovorne stranke nije dužan pružiti davanja za ta razdoblja. Ova će razdoblja osiguranja uzeti u obzir nadležni nositelj druge ugovorne stranke kako zbog stjecanja prava na davanja u smislu pravnih propisa te ugovorne stranke, tako i za njihovo obračunavanje, kao da je to razdoblje navršeno prema njezinim pravnim propisima.

Članak 23.

Neistodobno određivanje davanja

(1) Ako nisu istodobno ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja, prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, pravo na davanje određuje svaka ugovorna stranka posebno, u vrijeme kada su ispunjeni uvjeti prema njezinim pravnim propisima.

(2) Kasnije stečeno davanje, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, nema utjecaja na prije utvrđeno davanje, prema pravnim propisima prve ugovorne stranke.

Članak 24.

Uvažavanje činjenica

Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, razdoblje osiguranja ili određeno činjenično stanje produžuje razdoblje u kojem, da bi se ostvarilo pravo na davanje, mora biti navršeno određeno razdoblje osiguranja, to se razdoblje produžuje odgovarajućim razdobljem osiguranja, odnosno, postojanjem određenog činjeničnog stanja (korištenje mirovine, davanja za slučaj bolesti, majčinstva, nesreće na poslu, nezaposlenosti i dr.) u drugoj ugovornoj stranci.

Članak 25.

Obiteljska mirovina

Odredbe članka 18. do 24. ovog Ugovora odgovarajuće se primjenjuju i u slučaju ostvarivanja prava na mirovinu članova obitelji.

Poglavlje 3.

NESREĆA NA POSLU I PROFESIONALNE BOLESTI

Članak 26.

Zdravstvena zaštita

(1) Osoba koja zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti ima pravo na davanja u naravi, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, a boravi ili prebiva na području druge ugovorne stranke, ima pravo na davanja u naravi na teret nadležnog nositelja od nositelja u mjestu boravka ili prebivalištu, prema pravnim propisima koji za tog nositelja vrijede, kao da je dotična osoba osiguranja kod njega. Jednako vrijedi članak 15. ovog Ugovora.

(2) Za nadoknađivanje troškova iz stavka 1. ovoga članka jednako vrijedi članak 17. ovog Ugovora.

Članak 27.

Prijašnje nesreće na poslu

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke propisuju da se za procjenu stupnja nesposobnosti ili tjelesnog oštećenja uzimaju u obzir prijašnje nesreće na poslu i profesionalne bolesti, uzet će u obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su nastale prije, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

Članak 28.

Nesreća na putu

Ako osoba koja prebiva na području jedne ugovorne stranke i na osnovi važećeg ugovora o radu putuje u drugu ugovornu stranku radi stupanja na posao i na najkraćem putu bez prekida do mjesta rada, doživi nesreću, naknadu za tu nesreću isplaćuje nositelj te ugovorne stranke, u skladu s pravnim propisima o osiguranju za slučaj nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposlenik doživi pri povratku u državu prebivanja neposredno nakon isteka ugovora o radu na osnovi kojega je putovao u drugu ugovornu stranku.

Članak 29.

Davanja za profesionalne bolesti

(1) Istovrsna davanja za profesionalne bolesti, koja se nadoknađuju, prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, padaju na teret nadležnog nositelja ugovorne stranke na čijem je području posljednji put obavljana djelatnost koja je utjecala na nastanak profesionalne bolesti.

(2) Ako je osiguranik, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, već ostvario davanje na temelju profesionalne bolesti, nositelj te ugovorne stranke je obvezan pružati davanja i u slučaju pogoršanja bolesti. Ako je, međutim, osiguranik, nakon pružanja prava na davanje prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, bio u drugoj ugovornoj stranci zaposlen na poslovima koji sadrže isti posebni rizik za koji je ostvareno davanje i ako je došlo do pogoršanja bolesti, davanja za to pogoršanje obveza su nositelja druge ugovorne stranke, s time da nositelj prve ugovorne stranke ostaje u obvezi pružanja prije odobrenog davanja. U navedenom slučaju nositelj druge ugovorne stranke odobrava davanje samo u visini razlike između davanja koje bi pripadalo nakon pogoršanja prema pravnim propisima koje on primjenjuje i davanja koje bi pripadalo prema tim pravnim propisima prije pogoršanja.

Poglavlje 4.

NEZAPOSLENOST

Članak 30.

(1) Državljani ugovornih stranaka imaju pravo na davanja za nezaposlenost u onoj ugovornoj stranci čiji su državljani, neovisno o tome u kojoj su ugovornoj stranci bili osigurani prije nastupanja nezaposlenosti.

(2) Pri utvrđivanju davanja za nezaposlenost ugovorne će stranke uzeti u obzir ostvareno razdoblje osiguranja u drugoj ugovornoj stranci, uz izuzetke utvrđene u stavku 3. i 4. ovoga članka, kao da je ovo razdoblje osiguranja nezaposlena osoba ostvarila u svojoj državi, pod uvjetom da se prema pravnim propisima te države ovo razdoblje osiguranja smatra razdobljem za stjecanje prava.

(3) Na hrvatske državljane primjenjuje se stavak 2. ovoga članka pod uvjetom da su u Hrvatskoj bili osigurani najmanje 26 tjedana u posljednjih 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva.

(4) Uvjet minimalnog razdoblja od 26 tjedana, utvrđen u stavku 3. ovoga članka, ne vrijedi za nezaposlene osobe čije je zaposlenje bilo predviđeno na duži rok, ali je bez njihove krivnje okončano prije isteka 26 tjedana.

(5) Pri utvrđivanju davanja za nezaposlenost, prema mađarskim pravnim propisima, umjesto plaće ostvarene za vrijeme hrvatskih razdoblja osiguranja uzet će se u obzir mađarski prosjek odgovarajuće plaće istog ili sličnog radnog mjesta.

(6) Trajanje primanja davanja umanjuje se za ono razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj ugovornoj stranci, unutar posljednjih 12 mjeseci, prije podnošenja zahtjeva, već primala neki oblik davanja za nezaposlenost.

Odjeljak IV.

RAZNE ODREDBE

Članak 31.

Obveze nadležnih tijela

(1) Način primjene ovog Ugovora utvrdit će nadležna tijela (članak 1. stavak 1. točka 4. ovog Ugovora), posebnim sporazumom koji će stupiti na snagu istodobno kada i ovaj Ugovor.

(2) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka nadležna tijela ustanovljuju tijela za vezu, radi lakše primjene Ugovora, osobito zbog uspostave jednostavnog i brzog povezivanja nositelja.

Članak 32.

Administrativna i pravna pomoć

(1) Nadležna tijela će se međusobno izvještavati o:

1. poduzetim mjerama radi primjene ovog Ugovora;

2. izmjenama pravnih propisa koje se odnose na primjenu ovog Ugovora;

(2) Nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu dviju ugovornih stranaka, obvezuju se na uzajamnu besplatnu pomoć i suradnju pri primjeni ovog Ugovora.

(3) Liječničke preglede osoba, koje imaju prebivalište ili boravak na području druge ugovorne stranke, obavlja nositelj mjesta prebivališta ili boravka na zahtjev i na teret nadležnog nositelja. Troškovi liječničkih pregleda se ne nadoknađuju ako su obavljeni u interesu nositelja obiju ugovornih stranaka.

Članak 33.

Ovlasti diplomatskih misija i konzularnih ureda

Diplomatske misije i konzularni uredi jedne ugovorne stranke na području suvereniteta druge ugovorne stranke imaju pravo, na zahtjev korisnika, poduzimati radnje potrebne za osiguranje i očuvanje prava državljana prve ugovorne stranke, bez dokazivanja punomoći. Ona mogu, u interesu državljana, predavati zahtjeve, izjave ili pravna sredstva.

Članak 34.

Oslobađanje od ovjere i plaćanja pristojbi

(1) Oslobađanje ili smanjenje pristojbi, predviđenih pravnim propisima jedne ugovorne stranke, za ostvarivanje prava iz članka 2. ovog Ugovora, prema pravnim propisima te ugovorne stranke, vrijedi i za ostvarivanje prava iz istog članka, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(2) Isprave, dokumente i podneske bilo koje vrste, koje je potrebno priložiti radi primjene ovog Ugovora, nije potrebno ovjeravati.

(3) Potvrde o izvornosti dokumenata, koje izdaju nadležna tijela, nadležni nositelji i tijela za vezu jedne ugovorne stranke, smatraju se važećim za nadležna tijela, nadležne nositelje i tijela za vezu druge ugovorne stranke.

Članak 35.

Priznavanje ovršnih odluka i isprava

(1) Ovršne odluke sudova, kao i ovršne isprave nositelja ili nadležnih tijela jedne ugovorne stranke o doprinosima i drugim potraživanjima iz socijalnog osiguranja, priznaju se i u drugoj ugovornoj stranci.

(2) Priznavanje odluka i isprava, spomenutih u stavku 1. ovoga članka, se može odbiti jedino ako se protivi javnom poretku (ordre public) one ugovorne stranke, u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Na osnovi ovršnih odluka i isprava, priznatih prema stavku 1. ovoga članka, provodi se ovrha u drugoj ugovornoj stranci. Ovršni se postupak provodi prema pravnim propisima koji vrijede za ovrhu donijetih odgovarajućih odluka i isprava u onoj ugovornoj stranci na čijem se području ovrha provodi. Izvornik odluke ili isprave mora sadržavati potvrdu o njezinoj ovršnosti (klauzula ovršnosti).

(4) Uzajamna pomoć nositelja pri primjeni ovoga članka ne uključuje zastupanje u sudskom postupku.

Članak 36.

Naknada štete

(1) Ako osoba koja, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, prima davanje zbog neke štete koja je nastala na području druge ugovorne stranke i ima prema njezinim pravnim propisima pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na naknadu štete prelazi na nositelja prve ugovorne stranke, prema pravnim propisima koji za njega vrijede.